Sta da kazem… pa naravno da boli. Ja sam kao sada razumna i svjesna, i ja kao to racionalno prihvatam. Ali ne moram sebe lagati, to jeste porazavajuce, i sigurno cu biti tuzna kasnije. Nekako razumjem koliko promaseno moze biti kad volis nekoga. Ti si uvjeren da bas ti najbolje razumijes tu osobu, da ti…
Nedostajes mi. Sanjam mrtve bebe i bojim se. Dok spavam sanjam te kako si tu, uvijek mi poklonis neki zagrljaj, malo blizine. Ali vise ne ostajes. Nestanes i ne mogu te pronaci. Hodas tako brzo od mene da te ne mogu stici. Neki su ljudi oko tebe. Ne vidis me. A ja onda propadnem neku…
Sta me boli? To sto ti nisi ona, ili to sto ti ne znacim koliko ti meni? To sto shvatam da je zauvijek izgubljeno i da je proslo 8 mjeseci? To sto gubim snagu i volju, ostajuci sama sa sobom, bez onih koji mi znace sve? To sto sam daleka od svega normalnog, od starih…
Puno je stvari koje ti zelim reci. Volis i ti mene. Samo ne znam zasto. Znala sam da je to u tvojim ocima za mene. Znala sam. I sada to vidim, po svim sitnicama koje uocavas. Sta da radim sad, kad mi toliko nedostajes. Prespavati dane do tvog glasa? To mogu. Mozda i mogu doci…
Zasto se ne mogu sjetiti svih tvojih rijeci sinoc? Zasto mi se cini kao da je proslo hiljadu godina od sinoc? Stvarno mi treba da se sjetim. Treba mi da mi nije zamagljeno ono sto si cinila, govorila… Nisam uspjela vidjeti. Ne sjecam se. Znam samo da si rekla da i ti mene volis. I…
Treba svako imati neke ruke koje cuvaju. Pa onda kada nesto izboris, kada uspijes, da mozes otici po svoj zagrljaj, po ono sto je cilj sve vrijeme i cinilo vrijednim borbe. Jer, u suprotnom, mozes se naci kako stojis sam pored osvojenog, sa svojim tofejom, i kako mislis da bi taj trofej mogao bas lijepo…
01.01.2014. And someone's little girl was taken from the world tonight Tuzno je… Tuzno je kako ljudi zive u surovom svijetu koji im oduzima najdraze. Kakva je to bol koja se skupi u tvoje grudi i ispuni cijelo tijelo kad nema vise onog koga najvise volis… Male djevojcice, mali djecaci… Spavaju zauvijek. Cekanje je jedna…
Ne mogu prestati misliti o onom pogledu danas koji mi je dao dio tebe. Tihi pogled. Mozda ga nazivam tako jer se u svoj toj buci do mene prikrao bez ijednog suma. Mozda i jer je ucinio da buka nestane, i da ostanemo samo ti i ja, lica zaledjenih na casak, u polugrcu kojeg sam…
Trebas mi. Onakva kakvu te zamisljam. Spremnu da me cuvas. Treba mi da te pogledam u oci i u njima vidim zelju. Da na tvoju zelju odgovorim jos vecom. Da mi kazes kako ce sve da bude ok. Da se gledamo.
Upoznala sam nekoga ko u ocima nosi nesto lijepo. Nekoga s kim pricam ocima, nekoga ko izgleda kao da razumije. Nekoga ko mi sada treba jer mislim da me moze cijelu sakriti svojim zagrljajem. I moram govoriti o ocima tog nekoga. Jer u tim ocima pronalazim jedno signurno ostvro u celicnoj saci bezbojnog i surovog…